Narodna umjetnost ovog područja, iako osobena, dio je narodne umjetnosti uopšte, posebno oblasti jugoistočne Evrope, budući da po mnogo čemu predstavlja sponu između Mediterana i Bliskog Istoka i prostora centralne i zapadne Evrope.

Predmeti etnografske baštine izvođeni su od različitog materijala, kao što su drvo, metal, kost, tekstil, vlakna biljnog i životinjskog porijekla i dekorisani geometrijskim motivima, vegetabilnim, zoomorfnim i antropomorfnim predstavama. Među njima posebno se ističu pojedini djelovi crnogorske i muslimanske ženske nošnje – jakete, koret, jeleci, košulje, kao i djelovi crnogorske muške nošnje – dušanka, džamadan, jelek, bogato ukrašeni zlatovezom.

Crnogorske narodne nošnje pripadaju uglavnom dinarskom tipu. Obuhvataju suknenu narodnu nošnju i svečanu (svitnu) narodnu nošnju. Prema novijim saznanjima, porijeklo crnogorskih nošnji vezuje se za kulturu odijevanja gospodara srednjovjekovne Zete, sa izražajnim uticajima iz Vizantije, Italije i države Nemanjića. Skoro svi djelovi muške i ženske nošnje bogato su dekorisani vezom. Visokim estetskim kvalitetima odlikuju se i muslimanska i katolička narodna nošnja, dok se prefinjenošću posebno izdvaja malisorska ženska nošnja – džupeleta, karakteristične zvonolike forme.

Izloženi ženski nakit predstavlja vrhunska ostvarenja filigranskog zanatstva. Ovdje spadaju broševi, pozlaćeni detalji za grudi, srebrni pojasevi, posebno ženski pojasevi ćemeri, kao i muške srebrne toke rađene tehnikom livenja i kovanja i ukrašavane floralnim motivima u različitim tehnikama. Nakit je, kao i nošnje i oružje, izrađivan u većim gradskim centrima kao što su Podgorica, Skadar, Kotor.